Hrvatska gubi 232 milijuna kubika vode: ulaganja u mrežu moraju se vidjeti i na gubicima

Vodovodna mreža širi se na nova naselja, ali istodobno raste količina vode koju DZS evidentira kao gubitak. Velika ulaganja zato treba pratiti kroz dva rezultata: koliko je ljudi dobilo kvalitetnu uslugu i koliko se učinkovitije upravlja vodom koja je već zahvaćena.

Brojka koja traži objašnjenje

U javnu vodoopskrbu Hrvatske 2025. zahvaćeno je ili preuzeto 567,7 milijuna prostornih metara vode. DZS je za istu godinu zabilježio 232,3 milijuna prostornih metara ukupnih gubitaka, 6,8 posto više nego 2024. Isporučeno je 330,5 milijuna prostornih metara. To su godišnji agregati za cijelu državu; ne opisuju stanje svakog vodovoda ni svake cijevi.

DZS u metodološkom objašnjenju svoje podatke o gubicima veže uz ustanovljene gubitke na javnoj mreži nastale zbog kvarova ili neispravnosti instalacija. Nacionalni akcijski plan, koji služi upravljanju širim problemom vodnih gubitaka, koristi razrađeniju bilancu: uz stvarna curenja obrađuje i prividne gubitke povezane s netočnim mjerenjem ili neovlaštenom potrošnjom. Pokazatelje iz dva dokumenta stoga treba navesti s njihovim izvorom i metodom, bez tvrdnje da svaki neobračunani kubik predstavlja vidljivo curenje na ulici.

Mreža je 2025. bila duga 51.605 kilometara i obuhvaćala je 5.628 naselja. Širenje je važno ondje gdje stanovnici još nemaju odgovarajući pristup javnoj usluzi. No svaki novi kilometar mreže povećava i obvezu budućeg održavanja. Ako se stare dionice zanemare dok se nove grade, račun za zahvaćanje, obradu i transport vode raste bez razmjernog povećanja količine koja korisnicima korisno stiže.

Gdje ulaganje može donijeti najveći učinak

Puknuće velike cijevi brzo se primijeti. Manja podzemna curenja mogu trajati mnogo dulje. Nacionalni akcijski plan među uzrocima stvarnih gubitaka navodi cjevovode, spojeve, vodospremnike i priključke do vodomjera. Među razlozima su starost infrastrukture, tlakovi te nedostatno održavanje. Zbog toga sama zamjena cijevi nije jedina mjera; potrebno je najprije znati gdje voda ulazi u sustav, koliko je izlazi u pojedinoj zoni i gdje odstupanja rastu.

Plan predviđa više međusobno povezanih zahvata: kvalitetnije podatke o sustavu, podjelu mreže u mjerne zone, upravljanje tlakom, aktivno pronalaženje curenja te rješavanje prividnih gubitaka. Redoslijed je bitan. Bez pouzdanih mjerenja teško je odlučiti koju dionicu najprije obnoviti i je li izvedeni zahvat doista smanjio gubitke. Ušteda na jednome području također se ne smije automatski pripisati cijelom vodovodnom sustavu.

Nacionalni akcijski plan procjenjuje ulaganja u identificirane mjere smanjenja gubitaka na približno 1,71 milijardu eura kroz višegodišnje razdoblje. To je planska procjena potreba, a ne iznos već potrošenog novca ili dokaz postignutog smanjenja. Vrijednost plana bit će u tome hoće li se javno pratiti provedba i mjerljivi učinak po uslužnim područjima.

Vodoopskrba, odvodnja i zaštita izvora

Vodna ulaganja imaju više ciljeva od sanacije gubitaka. U aglomeraciji Slavonski Brod, Brodski Stupnik, Garčin i Donji Andrijevci projekt odobren za financiranje 2026. u okviru Programa Konkurentnost i kohezija 2021.–2027. predviđa veći broj stanovnika priključenih na javnu vodoopskrbu i odvodnju te odgovarajuće pročišćavanje otpadnih voda. Ministarstvo navodi planirani učinak od 7.837 novih korisnika javne vodoopskrbe i 20.836 stanovnika obuhvaćenih javnom odvodnjom. Tek dovršetak, priključivanje i rad sustava pretvorit će te ciljeve u ostvarene rezultate.

Smanjenje gubitaka pritom štiti i izvor vode. Manje nepotrebno zahvaćene vode znači manji pritisak na resurs, osobito kada su ljetne potrebe visoke. Učinkovitiji sustav može smanjiti i troškove crpljenja, obrade i prijevoza, premda se konkretna financijska ušteda mora izračunati za svaki vodovod. Voda koju se uštedi u mreži može biti vrijedna kao nova proizvodna mogućnost, ali to ne zamjenjuje ulaganja u sigurnost opskrbe i kvalitetu pitke vode.

Što bi korisnici trebali moći provjeriti? Za svoje područje korisni su podaci o zahvaćenoj i isporučenoj vodi, kvarovima, prekidima opskrbe, obnovljenim dionicama te promjeni gubitaka prije i poslije ulaganja. Uz njih treba objaviti metodologiju i razdoblje usporedbe. Jednokratno asfaltiranje nakon zamjene cijevi vidljiv je znak radova; tek nekoliko godina pouzdanih podataka pokazuje je li vodovod postao otporniji.