Samo osam posto svjedoka prijavi odbačeni otpad: problem je i povjerenje u sustav

U istraživanju među 1.021 hrvatskim kućanstvom samo je osam posto ispitanika koji su vidjeli nepropisno odbačeni otpad podnijelo prijavu. Problem nisu samo upute koje ljudi nisu pročitali: mnogi ne vjeruju da će prijava donijeti rezultat. Podaci upućuju na jaz između opće podrške urednijem okolišu i spremnosti na konkretan postupak.

Stav o otpadu i stvarni postupak

Zavod za zaštitu okoliša i prirode proveo je istraživanje od 13. lipnja do 26. listopada 2025. U njemu je 90 posto ispitanika odvojeno prikupljanje otpada ocijenilo važnim. No među onima koji su primijetili nezakonito odbačeni otpad prijavu je podnijelo samo osam posto. Riječ je o različitim pitanjima i skupinama ispitanika: visoku načelnu potporu ne treba tumačiti kao dokaz da svaka osoba zna kako postupiti na terenu.

Među onima koji lokaciju nisu prijavili, 45,7 posto smatra da je prijava uzaludna, a 41,4 posto ne zna kome se obratiti. Ti odgovori opisuju različite prepreke i ne treba ih zbrajati u jednu skupinu. Više od 92 posto ispitanika nije čulo za ELOO, elektroničku evidenciju lokacija odbačenog otpada. To je osobito važan podatak za lokalne vlasti: digitalni obrazac ne rješava problem ako ga ljudi ne mogu pronaći ili ne znaju što se događa nakon slanja.

Put prijave već postoji

Građani mogu koristiti javni obrazac ELOO-a za lokaciju odbačenog otpada. Sustav prosljeđuje prijavu nadležnom komunalnom redarstvu; Ministarstvo objavljuje i upute o prijavljivanju. Korisno je zabilježiti što precizniju lokaciju, opis otpada i fotografiju ako je snimanje sigurno i primjereno. Građanin može izravno obavijestiti i svoje komunalno redarstvo.

Jednostavna prijava ipak je tek prvi korak. Ako se nakon tjedan dana ne zna je li lokacija pregledana ili uklonjena, nastaje dojam da postupak nije imao smisla. Grad može objaviti razumljiv tijek slučaja: zaprimljeno, provjereno, upućeno odgovornoj službi i zaključeno. Takva povratna informacija ne zahtijeva objavu osobnih podataka prijavitelja niti prejudicira tko je počinitelj.

Uputa za prijavu može biti otisnuta na računima komunalnog društva, istaknuta na stranicama grada i dostupna telefonom ljudima koji ne koriste mrežni obrazac. Još je korisnije objaviti koliko je prijava tijekom godine zaprimljeno, koliko je lokacija pregledano, koliko ih je očišćeno i u kojem roku. Ti brojevi moraju razlikovati uklanjanje otpada od postupka utvrđivanja počinitelja. Puko povećanje broja prijava može značiti da ljudi više vjeruju sustavu, a ne nužno da je okoliš postao prljaviji.

Prevencija je lokalni posao

Nepropisno odbačeni građevinski materijal, glomazni otpad ili vreće kućnog otpada nemaju isti uzrok. Negdje nedostaje razumljiva informacija o reciklažnom dvorištu ili rasporedu odvoza; drugdje netko svjesno izbjegava trošak i pravila. Zato se uspjeh ne mjeri samo brojem očišćenih lokacija. Treba pratiti ponavljaju li se prijave na istom mjestu, koliko traje reakcija i jesu li legalne mogućnosti predaje otpada stanovnicima dostupne.

Odgovornost za odbacivanje pripada počinitelju, a utvrđivanje okolnosti nadležnim službama. Lokalna zajednica može učiniti da prijava bude jednostavna, a njezin ishod vidljiv. Istraživanje pokazuje zašto je ta veza ključna: povjerenje se ne vraća kampanjom o aplikaciji, nego postupkom koji građanin može provjeriti.

Izvori: Zavod za zaštitu okoliša i prirode, istraživanje; ELOO, javni obrazac; Ministarstvo, upute za prijavu.