Vrućine, suše i pljuskovi mijenjaju gradove: prilagodba počinje u ulici
Zagreb pokazuje velike razlike između hladnijih zelenih koridora i gušće izgrađenih ulica. Hlad, oborinska voda i održavanje trebaju voditi ulaganja u klimatsku prilagodbu.
Klimatska prilagodba nije samo novi park. Ona određuje ima li pješak hlad na putu do stanice, kamo odlazi voda nakon snažnog pljuska i mogu li stanovnici najtoplijih četvrti sigurno proći kroz ljeto.
Isti grad, različit osjećaj vrućine
Tijekom toplinskog vala dva dijela grada mogu nuditi sasvim različite uvjete. Ulica s krošnjama i propusnim tlom pruža hlad, dok široka asfaltna površina bez zaklona zadržava toplinu. U zagrebačkom obrazloženju izmjena Generalnog urbanističkog plana iz 2025. opisani su hladniji podsljemenski i savski zeleni pojasevi, Maksimir i druge zelene zone te jače zagrijavanje izgrađenih dijelova središta i Dubrave. Dokument upozorava i na slabu povezanost zelenih površina te nedostatnu pokrivenost pješačkih i biciklističkih trasa krošnjama.
To je praktičan vodič za određivanje prioriteta. Grad koji broji stabla, ali ne prati gdje se nalaze, može urediti već ugodnu lokaciju dok put prema školi, domu zdravlja ili tramvajskoj stanici ostaje izložen suncu. Važni su vrsta i stanje stabla, prostor za korijen, mogućnost zalijevanja te kontinuitet hlada. Mlad drvored neće odmah pružiti zaklon odraslih krošnji; zato plan sadnje treba povezati s održavanjem i zaštitom postojećeg zelenila.
Grad Zagreb u programu prilagodbe za razdoblje 2025.–2028. navodi zaštitu zelenih površina, hlađenje grada, upravljanje vodama i zdravlje stanovnika. Predviđa i izradu karte te praćenje urbanih toplinskih otoka kao podloge za odluke. U kolovozu 2026. grad je prikupljao iskustva građana o podnošenju vrućina, posebno važna za starije osobe, djecu, kronične bolesnike i ljude kojima je teže doći do rashlađenog prostora. Plan i anketa pružaju podatke za odluke; sami po sebi još ne dokazuju da se temperatura u konkretnoj ulici smanjila.
Oborinska voda treba mjesto
Ista ulica mora funkcionirati i kada nakon suhog razdoblja stigne obilna kiša. Na potpuno zatvorenoj površini voda brzo otječe prema slivnicima, koji za kratkotrajne intenzivne oborine mogu biti opterećeni. Propusne površine, udubljeni zeleni pojasevi i pažljivo projektirani prostori za privremeno zadržavanje oborine mogu usporiti otjecanje. Njihova primjena ovisi o tlu, podzemnim instalacijama, prometu i lokalnom riziku od poplave; ne postoji jedan presjek ulice prikladan za svaki grad.
Europska agencija za okoliš navodi da rješenja temeljena na prirodi mogu ublažiti urbani toplinski otok i smanjiti površinsko otjecanje oborinske vode. Ona dopunjuju postojeću odvodnju i zaštitu od poplava. Za hrvatski grad to znači da se projekt parka, obnove trga ili školskog dvorišta može ocjenjivati i po tome koliko hlada pruža te što radi s vodom tijekom pljuska, uz uobičajene kriterije dostupnosti i sigurnosti.
Suša donosi drugu stranu iste projektantske odluke. Drvo posađeno u premalo tla, bez plana njege i dostupne vode, teško će razviti krošnju od koje se očekuje hlađenje. Zato je razumno istodobno razmotriti prikladne vrste, oborinsku vodu koja se može zadržati na lokaciji i trošak višegodišnjeg održavanja. Prilagodba ne završava svečanim otvaranjem javne površine.
Od ugovora do mjerljivog učinka
Hrvatski gradovi i općine dobili su novu mogućnost ulaganja: u srpnju 2026. potpisana su 72 ugovora za projekte zelene infrastrukture, uz 131 milijun eura bespovratnih sredstava. Među mogućim zahvatima u tom programu nalaze se javne zelene površine, drvoredi, zelenilo oko ustanova, prikupljanje oborinske vode te mjere protiv toplinskih otoka i bujičnih poplava. Broj ugovora govori o opsegu planiranih projekata, ne o već izvedenim radovima.
Dobar lokalni projekt zato bi trebao krenuti od karte ranjivosti: gdje je najviše izloženih ljudi, gdje nedostaje hlad i gdje se voda redovito zadržava nakon kiše. Zatim slijede izvedbeni projekt, zaštita postojećeg drveća, financiranje održavanja i provjera rezultata. Korisni pokazatelji nisu samo broj novih sadnica i kvadrati uređenog parka, nego preživljavanje stabala, hlad na glavnim pješačkim pravcima, dostupnost prostora ranjivim skupinama i ponašanje površine tijekom pljuska.
Najbolji zahvati mogu biti vidljivi u običnom danu: ugodniji put do škole, klupa koju se može koristiti ljeti i trg koji nakon kiše ostaje prohodan. Upravo na toj razini stanovnici mogu prosuditi je li se gradski klimatski plan pretvorio u stvarnu prilagodbu.
