Hrvatske šume zauzimaju više prostora, ali klimatski izazovi ne nestaju
Nova inventura bilježi rast šumskih površina i stabilnu drvnu zalihu. No površina sama po sebi ne govori dovoljno o otpornosti šuma.
Hrvatska je prema drugoj nacionalnoj inventuri šumskih resursa (CRONFI II) zemlja s velikim udjelom šuma, a površina obrasloga šumskog zemljišta povećana je u odnosu na prvu inventuru. Međutim, povećanje šumovitosti nije isto što i dokaz da su svi šumski ekosustavi zdraviji ili bolje pripremljeni za klimatske promjene. Stvarno stanje treba čitati kroz strukturu sastojina, obnovu, stanje pojedinih vrsta i rizike od poremećaja.
Zašto se statistike razlikuju
Državni zavod za statistiku za 2025. navodi oko 2,76 milijuna hektara ukupnoga šumskog zemljišta, od čega oko 2,57 milijuna hektara šuma. Nacionalna inventura CRONFI II, koja se oslanja na drugačiji sustav terenskoga uzorkovanja i obuhvat, navodi približno 2,997 milijuna hektara šuma i šumskog zemljišta te oko 2,431 milijun hektara obraslog šumskog zemljišta. Te brojke ne treba suprotstavljati bez objašnjenja njihovih definicija i metoda. Dvije različite statistike odgovaraju na različita pitanja.
Što je donijela inventura
U terenskom dijelu nove inventure tijekom 2024. i 2025. izmjereno je približno 112 tisuća stabala na tisućama ploha. Ukupna drvna zaliha procijenjena je na 548 milijuna kubičnih metara. Prosječna godišnja sječa, prema metodologiji inventure, iznosi oko 62 posto neto godišnjeg prirasta. To pokazuje da je nacionalna bilanca prirasta i sječe važan pokazatelj, ali ne rješava pitanje lokalnih šteta, sušenja pojedinih vrsta ili loše obnove pojedine sastojine.
Više šume ne znači uvijek uspješniju obnovu
Šumarski stručnjaci upozoravaju da dio povećanja šumske površine proizlazi iz zarastanja napuštenih poljoprivrednih zemljišta. Takav proces može otvoriti prostor prirodnoj sukcesiji, ali je istodobno znak demografskih i gospodarskih promjena na selu. Uz to, vremenski ekstremi, dulja sušna razdoblja, oluje, nametnici i bolesti ne pogađaju svaku regiju i svaku vrstu jednako. Klimatska prilagodba stoga ne može biti jedan recept za sve šume.
Kako mjeriti otpornost
Za šume je važno pratiti udio prirodne obnove, raznolikost vrsta i dobi stabala, stanje tla, raspoloživost vode te učestalost i razmjere poremećaja. Važna je i količina mrtvog drva: ono je stanište mnogim organizmima, premda u određenim okolnostima nosi i gospodarske ili sigurnosne izazove. Nova inventura procjenjuje ga na oko 55 milijuna kubičnih metara, što dodatno pokazuje zašto šumu nije dovoljno promatrati samo kao drvnu zalihu.
Što slijedi
Obnova nakon suše, oluje ili požara mora počivati na stvarnim stanišnim uvjetima. Na nekim lokacijama prednost će imati potpomognuta prirodna obnova, a drugdje aktivna sadnja i zaštita mladih biljaka. Za javnost je najvažnije da se uz godišnje brojke o sječi redovito objavljuju usporedivi podaci o stanju sastojina, obnovi i štetama. Tek tada će biti moguće procijeniti koliko se hrvatske šume doista uspješno prilagođavaju promijenjenoj klimi.
Šuma nije samo površina na karti
Pokazatelj ukupne šumske površine važan je, ali ne otkriva stanje svake sastojine. Mlade i stare šume imaju različitu strukturu, kao i šume pod različitim pritiscima suše, štetnika ili požara. Zato se šumarska politika ne može procjenjivati samo kroz ukupne hektare ili godišnju količinu drva. Potrebni su podaci o obnovi, starosnoj strukturi, stanju tla i dugoročnoj otpornosti.
Prilagodba klimatskim promjenama zahtijeva i lokalne odluke: koje vrste i sastojine mogu podnijeti promijenjene uvjete, gdje je potrebna obnova i kako pritom sačuvati bioraznolikost. Takve odluke trebaju biti povezane s rezultatima terenskog praćenja. Javnosti su zato potrebni podaci o konkretnim šumskim područjima, provedenim zahvatima i njihovim mjerljivim učincima, a ne samo povremeni nacionalni zbrojevi.
